U Masarikovoj ulici u Erdeviku, jednoj od ulica koje, zbog većinske populacije meštani zovu “ulica Slovaka”, živi Katarina Kunčak, vlasnica pansiona “Keti”. Rođena je u tom mestu u blizini Šida na obroncima Fruške gore, a poreklom je Slovakinja.

Katarina i novinarka Megafona

“Ulica Slovaka je i Janka Čmelika… Slovaka ima u svakoj ulici, iako je ovo veoma malo mesto, iz kojeg, nažalost, odlazi sve više ljudi zbog veoma loše ekonomske situacije”, kaže Keti, ali i pored takve situacije dodaje da nikada nije nedostajalo sloge, poštovanja i ljubavi. To što postoje takve ulice, ne znači da se meštani različitih nacionalnosti u ovom malom mestu ne druže, naprotiv. “Za Prvi maj se ukrasi drvo ispred Doma kulture u Erdeviku, a raskiti se na kraju meseca. Slovaci se takođe okupljaju u svojoj crkvi četvrtkom i nedeljom, ali generalno, u Erdeviku, gde ima više veroispovesti, nema nikakvih podela”, kaže Katarina naglašavajući da čak i u ovako malom mestu ima dovoljno mesta za sve nacionalnosti i veroispovesti, jer Erdevik ima tri crkve – pravoslavnu, katoličku i evangelističku. Katarina koja je i sama bila udata za Srbina, dodaje i da su u Erdeviku češći mešoviti brakovi nego primeri gde su u braku npr. Slovak i Slovakinja, Makedonac i Makedonka…jer –  “Ljubav ne zna za religiju ni nacionalnost”.

Evangelistička crkva u Erdeviku – Foto: Jovana Đorđević

U mestu za koje se smatra da je ime dobilo po mađarskoj reči – erdoveg, zajedno, u slozi, žive Srbi, Slovaci, Hrvati, Mađari, Rusini, Crnogorci, Makedonci i Romi a, prema Katarininim rečima – “I pored multunacionalne sredine, uvek se živelo u miru, pa čak i za vreme ratova”. Jedini problem je, kako kaže, to što ljudi, kao i širom Srbije, odlaze iz malog mesta. Ipak, ova multinacionalna sredina kao da je Keti pripremila za posao kojim se bavi. Deset godina vodi pansion u čiju su se knjigu utisaka upisali ljudi iz Italije, Slovačke, Poljske, Danske, Nemačke, Hrvatske, ali i iz svih krajeva Srbije.

“Kada je Preobraženje 19. avgusta dolaze i iz Bosne, okolnih sela, sa svih strana. Na svakom ćošku mogu se videti igre slovačkog folklora, ali i drugih naroda. Takođe, tu je i Riblji bal prve subote u februaru, kada se održava igranka i sprema riblja čorba”, završava Keti čija su vrata, kako se u opisu njenog prenoćišta kaže – “i zimi i leti” otvorena za ljude svih delova sveta.