Sa pojavom aplikacija koje mogu da nam odmah prevedu govor ili tekst (neke bolje, neke manje dobro), kao da smo se ulenjili i više ne želimo da učimo strane jezike. “Moderni esperanto” – engleski, manje-više svi znamo, ali u većini slučajeva tu i stajemo. A nekada se često mogla čuti ona poznata – “Koliko jezika govoriš – toliko vrediš”.

Ipak, nije sve tako crno. Osim nas koji instaliramo aplikaciju za učenje jezika i otvorimo je dva puta ili pozovemo školu stranih jezika samo da se raspitamo, osim nas koji samo pričamo kako ćemo uskoro da počnemo da učimo neki jezik, ima i onih koji to stvarno i rade.

Ana Šurdilović-Nikolovski – Foto – Privatna arhiva

Ana Šurdilović-Nikolovski iz Niša tečno govori engleski, a to joj je trenutno i izvor prihoda – “Engleski sam učila tokom celog školovanja, obožavam ga i trudim se da ga svakodnevno usavršavam. S obzirom na to da držim časove engleskog preko interneta, govorim ga svakodnevno po minimum 3 sata. Završila sam dva kursa španskog jezika u privatnoj školi, pa umem da se sporazumem i mogu da gledam serije ili filmove bez prevoda. Tečno govorim i makedonski, znam da pišem i čitam na ovom jeziku, čak sam u detinjstvu čitala i lektire na makedonskom. Osam godina sam učila nemački, ali mi ne leži i nažalost, ne mogu da se pohvalim da ga razumem. Trenutno sam skoncentrisana na grčki i radujem se učenju, kako u školici tako i uz pomoć Duolingo aplikacije.”

I tu dolazimo do pitanja zbog koga je i nastao ovaj tekst – da li je zaista moguće naučiti jezik uz pomoć aplikacije na telefonu? Ana kaže da je pre nekoliko godina, iz radoznalosti, odlučila da počne da uči norveški preko aplikacije.

“Učila sam norveški oko mesec dana, ali sam nažalost, zbog previše obaveza, vremenom batalila. Čini mi se da norveški nije težak jezik, posle mesec dana mogla sam da vodim jednu prostu konverzaciju, sa 50ak reči. Verujem da bih ga bolje savladala da sam bila upornija.”

Kažu da su ove aplikacije zgodne, jer možeš da učiš bilo gde i bilo kada, a kako se Ani to učinilo?

Aplikacije za učenje stranih jezika – Foto – Sonja Urošević

“Jeste, svakako! Aplikacija je na telefonu i uvek je dostupna. Zadaje vam zadatke i tera vas da svakodnevno obnavljate šta ste naučili prethodnih dana, što je po mom mišljenju najvažnije kod učenja jezika”, kaže Ana i dodaje – “Dobra strana jeste to što može da se uči bilo kada i bilo gde i onoliko koliko to želite. Loše je što ne čujete “živu” osobu kako govori. Nema nikoga ko bi mogao da vas ispravi ukoliko pogrešite, pa može da se desi da učite sa greškama, što se kasnije teško koriguje.”

Tako da Ana na kraju veruje da je ipak najbolji način za učenje jezika – u školi stranih jezika, gde se uče i gramatika, pravopis, a i vežba konverzacija. Dobrih strana, kaže, ima mnogo, a ništa ne bi mogla da izdvoji kao loše. Tako da ona nastavlja da radi na sebi.

“Počela sam da učim grčki u klasičnoj školi stranih jezika. Želim da imam interakciju sa predavačem i ostalim učenicima i da savladam nivo sa kojim ću moći da komuniciram kada sam u Grčkoj. Verovatno ću dodatno učiti i preko aplikacije, kako bih svakodnevno vežbala. Takođe planiram da dopunjujem vokabular uz pomoć serija, jer mislim da je to odlična pomoć pri učenju bilo kog stranog jezika.”

I moj utisak je da aplikacije za učenje stranih jezika ipak bolje mogu da posluže kao dopuna časovima. Mada, verovatno zavisi i od vase posvećenosti – ako ste spremni da stvarno “zapnete”, jer, setite se, nekada su ljudi jezike učili i sami kod kuće uz pomoć isključivo knjiga.

A ako tamo negde postoji neko ko može da se pohvali da je potpuno savladao neki jezik uz pomoć aplikacije, neka nam se javi da podeli svoje iskustvo sa Megafonovim čitaocima ?