Tokom sasvim običnog letnjeg popodneva, šljunak lokalne plaže, okupan julskim suncem, izgledao je kao da je presvučen tankim slojem zlata. Tog vikenda, jezero se činilo posebno otvorenim za pridošlice, što se moglo prepoznati po njihovim zadovoljnim licima, umivenim okrepljujućom vodom, čija je boja odgovarala najfinijoj nijansi netaknute prirode.
Grupa prisutnih turista je, u svojoj mešovitosti, prevazilazila uobičajene opisne kategorije kao što su: pol, starost, bračno stanje, lokalitet ili platežna moć. U atmosferi letnje bezbrižnosti, sve ove odrednice bile su obrisane i međusobno spojene jednom zajedničkom željom – željom za privremenim uživanjem.
Na samom rubu plaže, ispod hlada žalosne vrbe, čiji šljunak nije odražavao svetlucavu nijansu, stajali su sredovečni čovek i njegov desetogodišnji sin.
Nevidiljivi za ostatak okupljenih, u rukama su držali štapove za pecanje i nervozno čekali da plen zagrize udicu i ispuni ih doživljajem kratkotrajnog uspeha.
Posmatrajući njihove ruke, mogle su se primetiti dve uzročno-posledične osobenosti – očeva nervoza i sinova drhtava nespretnost.
Nakon što je dečak pokidao najlon, slučajno ga zakačivši za travu kraj koje su, na očevu inicijativu, zabacivali udice, njihova nevidljivost za ostale posetioce, momentalno je nestala.
„Idiote”, uzviknuo je otac, presekavši dotadašnju atmosferu letnje bezbrižnosti.
„Umeš li išta da uradiš kako treba, ili si baš toliko nesposoban”, dodao je jačinom eksplozije najrazornijeg dinamita.
Diskretna radoznalost grupe koja je pratila dešavanje, bila je izražena međusobnom razmenom osuđujućih komentara, a povremeno i ponekom dovitljivom pošalicom, poput one u kojoj je otac opisan kao „ludak par ekselans”, a sin upoređen sa „pokislom statuom”.
U duhovitim opaskama prednjačio je nešto krupniji gospodin slobodnijeg ponašanja, koji se nalazio u društvu porodice, a čija su ramena, kao i sam smeh, odražavali suptilan, ali i nezanemarljiv stepen unutrašnje napetosti.
„Šta nije u redu sa tobom”, nemilosrdno je odjekivalo čitavom plažom.
„I ranije sam znao da si glup, ali da si ovoliko trapav, to nisam mogao ni da sanjam”, uputio je još jedan rafal svirepih uboda, zarivenih pravo u dečakove grudi, pri čemu je reakcija publike, sem par, za nijansu ozbiljnijih, komentara, ostala nepromenjena.
Dok je sadistički više puta ponavljao: „Samo nemoj da mi se izvinjavaš”, uz oštru gestikulaciju, koja je vrlo lako mogla da preraste u udarce, plaži se, lagano ploveći po vodenoj površini, iz daljine, približavala porodica labudova, već godinama nastanjena unutar granica jezera, čiju je prirodnu raskoš prepoznala kao idealno mesto za život.
Videvši da labudovi prilaze području gde je pecao, otac je, istom žustrinom kojom je vikao na sina, počeo da viče i na njih, u nedvosmislenom pokušaju da ih otera na što efikasniji način.
Kada su okupljeni to primetili, osuđujući komentari postali su oštriji i direktniji nego za vreme malopređašnjih uvreda namenjenih detetu.
Bez ikakvog oklevanja, krupniji gospodin slobodnijeg ponašanja stegao je pesnice i, odlučnošću superheroja, munjevito krenuo prema zlostavljaču. Prekor koji mu je uputio štiteći labudove dosezao je do granice same fizičke agresije.
Ostatak prisutnih, scenu je pratio sa oduševljenjem i glasno izgovorenim odobravanjem.
Momentalno nakon intervencije, otac se primirio, a pernata porodica je nesmetano nastavila svoj put prema obali.
Dok su se labudovi šepurili pozlaćenim šljunkom, posetioci su odisali olakšanjem iz razloga što je pravda zadovoljena, a bića sa kojima su mogli da se povežu zaštićena.
U isto vreme, na samom rubu plaže, prekriven gustim hladom žalosne vrbe, selektivno zanemareni dečak je i dalje stezao svoj štap za pecanje, u bezuspešnom pokušaju da ne zaplače.
Zoran Bar
Zoran Bar, rođen 1987. godine, po formalnom zanimanju je psiholog i psihoterapijski savetnik, a po neformalnom, zaljubljenik u književnost i kinematografiju. Svoje prozne radove objavljivao je u više desetina zbornika, kao i na mnogobrojnim portalima za kulturu i umetnost. Odlikuje ga autetičan stil i širok tematski okvir, objedinjen ubedljivim poentama, oko kojih su priče građene.U oktobru 2017. objavio je prvu zbirku kratkih priča „Valovi uzaludnosti”, koja je promovisana na beogradskom Sajmu knjiga, gde je osvojila prvo mesto na IX konkursu za književnu nagradu „Pegaz”. Takođe, osvajač je prve nagrade na 2. Festivalu literarnog stvaralaštva „FELIS” (2019), druge nagrade na 11. Međunarodnom festivalu poezije i kratke priče „Duško Trifunović” (2017) i treće nagrade na kulturnoj manifestaciji „9. KNS Međunarodni književni susreti – 2020.” u Sarajevu. U maju 2021. godine, objavio je svoju drugu knjigu, zbirku priča „Svirepi pisci”, pod izdavaštvom „Čigoja štampe”. Ova priča deo je upravo zbirke “Svirepi pisci”.
Komentari (0)