Za početak, neću da ga zovem Nole, nego Novak, jer su mi otužneli komentarori, koji i kada vide njegovog sina viču Stefan. Nemam ništa protiv prisnosti i tepanja, ali negde treba da se povuče crta ili ima mera, a da poenta ne izostane.
Svi nas (ne) mrze
Elem, nakon osvajanja pete titule na Vimbldonu, osvanuli su komentari koji nemaju veze sa sportom. Uglavnom se potenciralo zašto pripadnici određenih nacija tako žustro navijaju za Federera. Pa, navijaju. Ljudi platili kartu, očigledno im je dozvoljeno da navijaju kada izgubi poen onaj koji im nije blizak srcu. I ja bih se, da mi se pruži prilika, vodila istom logikom. Jednom po strani ostavimo nacionalne podele i usredsredimo se na čoveka koji igra jer se, između ostalog, fantastično provodi tokom meča.
Iznenađujuće smireni Srbin
Namerno sam krenula od gore navedene teme, jer je to prvo što sam videla na društvenim mrežama već tokom meča. Vratimo se na Novaka. Kao i do sada, pokazao je osobine ljudkog bića, odradio ritual na kraju, ostao smiren za izjavu. Nije, ako sam dobro ispratila (jer sam isključila ton u jednom trenutku tokom prenosa), odreagovao ni na zviždanje. U svetu tenisa sigurno nećemo da ga pamtimo kao tenisera bez temperamenta, naprotiv. Ali ovog puta je tu završnicu, „odradio“ potpuno smireno – keep calm and say thank you.
16. grend slem titula, peta na Vimbldonu
Tenis sam počela da gledam zbog Novaka. Ponela me nacionalna euforija, posle sam manje-više redovno pratila veće turnire. Tako da je u neku ruku uticao ma moje sportsko obrazovanje. Kao Sale Đorđević u košarci. Kao moj tata i moj brat od malena. Na svakom televizoru išao je prenos nekog od sportskih događaja, pa je bilo relativno lako da se to zavoli (bar meni). Daleko od toga da sam dobar poznavalac, ali kao laika, samo može da me inspiriše kada se najmanje nadam, bilo da se radi o ekipnim ili pojedinaćnim sportovima. Da zakitim klišeom, dobar je primer, ni na koji način ne može da bude loš. Jer, realno gledano, na ovim prostorima još samo mogu da nas inspirišu sport i kultura (ako izuzmemo fudbal, koji je mnogo šira tema od lopte na terenu).
Niko te ne namuči kao Novak, a i dalje ga obožavaš
Uvek sam se do imbecilnosti divila ljudima koji imaju takvu fizičku i psihičku snagu da izdrže najteže udarce. Konkretno, posle meča sa Federerom u finalu Vimbldona izjavio je da mu je to bilo možda najuzbudljljivije finale. Kako i ne, ako je posle skoro pet sati igre uspeo da spasi dve meč lopte. To što smo mi u to vreme uzeli da peglamo ili čitamo, nema veze, treniramo živce za realne životne situacije 🙂 Znači ume dobro da utiče i na zdravlje… u stvari, kako se uzme 🙂 Elem, od čega si, kada iz skoro bezizlazne situacije sa najvećim Federerom, na kraju filma ti dižeš pehar? Mnogi vole da kažu inat, ja verujem da se kombinuje više faktora, a da su na prvom mestu njegov neosporni talenat i spartanski treninzi.
Nacionalni momenti
Ume da odreaguje burno i to definitvno jeste jedna od crta stanovnika zemlje iz koje dolazi. U kombinaciji sa Nadalom to već poprima oblik koreografije na terenu 🙂 Nekima smeta to što u Monaku plaća porez, a ističe srpske simbole i ne krije da se ponosi činjenicom da je iz Srbije. Ako uzmemo u obzir da određeni broj ljudi koji radi u Srbiji radi i dalje u „sivoj zoni“, a da se ovde pre svega radi o sportu i njegovim sportskim uspesima, ja sa tim nemam problem. Na kraju krajeva, zvanično, on tamo živi sa porodicom. I niko ne ume da ujedini (skoro sve) Srbe, kao Novak Đoković. Tokom finala Vimbldona, što reče moja drugarica – “Pravi spektakl nije bio na Vimbldonu, nego u domovima navijača. Krike koje sam čula danas, nisam čula ni dok sam se porađala”.
Sve u svemu, ovo je bila samo jedna crtica posle najprestižnijeg teniskog turnira. Ja ga iskreno očekujem u još svežijuem izdanju i sa još temperamentnijim nastupom – za vreme i na kraju meča 🙂
JOVANA ĐORĐEVIĆ
Prijatelj, sestra, sanjar, diplomirani novinar.
Komentari (0)