Koliko vas se seća one neverovatne priče o galebu Džonatanu Livingstonu koju je napisao izvesni Ričard Bah? Kad pitam koliko vas se seća, ne očekujem da se priče sećaju ovi novokomponovani turbofolk intelektualci što iznenada i ničim izazvani shvate u ranim pedesetim da su zreli da najzad diplomiraju na nekoj od eminentnih viskoobrazovnih institucija diljem naše lepe zemlje. Mislim na vas, obične ljude. Koji ste u jednom trenutku (ne težeći da postanete ni eksperti ni cenjeniji u društvu) osetili potrebu da pročitate neko delo o kojem se u određenom trenutku priča ili je jednostavno to bio standard.

Moram da priznam da sam svoj prvi kontakt sa ovim delom imao kao prilično mlad. I mada je na mene ostavilo snažan utisak (možda sam i pogrešio što sam ga uopšte pročitao, kao i još neke stvari), nisam baš potpuno shvatio zašto taj galeb Džonatan uopšte radi to što radi… Recimo, tada nisam znao da je i sam pisac bio vrsni pilot i zaljubljenik u nebo i letenje, što ima za posledicu i da piše o letenju. Da, kao što rekoh, bio sam mlad. Ali mi je još tada bio sumnjiv. To njegovo štrčanje iz sivila i učmalosti njegove prirodne galebovske zajednice i potraga za novim načinima, za novim izazovima, za novim…

neke ptice nekad i polete

Foto – Sonja Urošević

Kao što se sećate, priča ima svoju radnju. Ali nije određeno vreme odvijanja radnje. Što zna da zbuni (recimo, kako bi se Džonatan ponašao u današnje vreme). Pošto je vreme neodređeno, a postoji jedan naučnik (ovo ako slučajno do ovog pisanija dođe neko od “onih”) koji je tvrdio da je vreme relativno, gde smestiti tu priču? Jedna obična ptica ima beskrajnu želju za letenjem i zarad te želje odlazi u nepoznato da bi preispitala svoje letačke mogućnosti i sposobnosti. Znači, sećate se, naš junak Džonatan izdvaja se iz jata. I iako jednim delom želi da ostane u zajednici, on je se ipak odriče radi daljeg usavršavanja svojih sposobnosti.

Na prvi pogled bajka, što i jeste. Bajka i na prvi i na drugi pogled, jer je i sama poenta priče (koja mi se tek kasnije iskristalisala) da je naš junak galeb Džonatan naučio da snagom svojih misli može da ide gde god poželi. Ne znam ni sam zašto sam ovo sve napisao, kada znam da je u svima vama koji ste imali strpljenja da ovo pročitate taj isti galeb i da smo mi svi u njemu. Ali kao što rekoh – bajka, a bajke su za decu. Ili nisu?

Poruka

Na kraju dugujem neku reč i ovim drugima. Bez namere da ih naljutim. Jer iskreno znam da oni baš i ne veruju u bajke već u sasvim konkretne stvari kao što su novac, karijera, položaj, privilegije… Gospodo, galeb je ptica slična golubu. Ali dosta veća. Može se naći u celom svetu i jede sve živo. A on mislim i nije nešto ukusan. I da, izvanredan je jedriličar. Pa je onaj Bahov Džonatan verovatno zbog toga baš galeb. Uostalom, što bih vam ja pričao, idite na Vikipediju pa se malo edukujte. Toliko bar možete.


siniša marjanović neke ptice nekad i polete

 

SINIŠA MARJANOVIĆ

Diplomirani fizičar, nepopravljivi melanholik, nedokazani stručnjak u velikom broju oblasti, sklon autodestruktivnom pogledu na poglede.