Isti genijalni arhitekta koji je Ikaru napravio krila i tako omogućio prvi let čoveka, konstruisao je, po naredbi kralja Minosa, i lavirint u kome je zatočen Minotaur. Čudovište sa telom čoveka i glavom bika. Minosova slabost prema Minotauru zbog koje je odlučio da ga ostavi u životu potiče otud što je Minotaur zapravo njegov posinak. Naime, Minos je u toku nadmetanja za presto sa braćom izmolio od Posejdona da mu pošalje najlepšeg bika kojeg će iz zahvalnosti po dospevanju na presto žrtvovati. Međutim, najlepši beli bik rođen iz mora bio je toliko lep da je Minosu bilo žao da ispuni obećanje. Pa je kao žrtvu prineo njemu najsličnijeg belog bika.

Kritsko carstvo se razvijalo, ali Posejdon nije oprostio Minosov propust. Kaznio ga je tako što je kod njegove žene, kraljice Pasifeje, rasplamsao veliku strast prema biku rođenom iz mora. Kraljica je ubedila Dedala da za nju konstruiše drvenu kravu kako bi ušla u tu konstrukciju i opštila sa bikom. Iz čega je na kraju rođen Minotaur. Minotaur je zbog sramote i užasa dvora sakriven u lavirint. U koji su mu, kao žrtvu, svakih 8 godina prinošeni iz Atine 7 najlepših mladića i 7 najlepših devojaka. Kraj ovom teroru došao je kada je na Krit među 7 mladića stigao i Tezej. U njega se zaljubila Minosova ćerka Arijadna i pomogla mu dajući mu klupko crvene niti uz pomoć koje je posle ubistva Minotaura uspeo pronaći izlaz iz lavirinta.

Ovaj neobični mit možemo tumačiti kroz samo malo manje neobične rituale koje je sakupio Džejms Frejzer u svom delu „Zlatna grana“. Između ostalog, u njemu je opisan ritual u kome kralj južnoindijske provincije Kvilikare na kraju svoje dvanaestogodišnje vladavine predaje svoju vlast tako što sa drvenog prestola ukrašenog svilom, moleći se božanstvu, oštrim nožem seče delove svog nosa, ušiju i usana i baca ih svojim podanicima koji čekaju da kralj počne gubiti svest kada sebi konačno preseca i grkljan. Imajući u vidu takve ritualne predaje prestola, možda se nije smelo tvrditi da je žrtvovanje svake osme godine Minotauru zapravo predstavljalo na neki način obnavljanje prestola koji Minos nije želeo da napusti. Odnosno, možemo tvrditi da su i Minotaur i bezizlazni lavirint zapravo način da se predstavi unutrašnja monstruozna pohlepa kralja da ostane na vlasti bez obzira na štetnost načina vladanja, a zbog koje su žrtvovani najlepši mladići i devojke.

Minotaur danas…?

Danas lako prepoznajemo da naše društvo i dalje žrtvuje svake godine više desetina hiljada svojih najpametnijih mladih ljudi. Umesto u lavirint šalje ih svojom pohlepnom vladavinom van zemlje. Na nama je da prepoznamo šta bi u takvoj metafori bio Minotaur i lavirint. Ali i da odlučimo da li ćemo u tom besmislenom ritualu pristati da gradimo lavirint, ulazimo u njega kao žrtva ili biramo ulogu Tezeja i Arijadne sa mačem za pasom i crvenim klupkom u rukama.


bojan džodan minotaurBOJAN DŽODAN

Bojan Džodan digitalni umetnik, rođen je 1985. godine u Gospiću (Hrvatska). Živi u Beogradu. Učestvovao je na više od 30 grupnih i na tri samostalne izložbe fotografija. Fotografijom i video produkcijom bavi se više od 10 godina. Predavao je dve godine fotografiju u regionalnom centru za talente Beograd II. Kao naučni novinar pisao je za portal Elementarium i časopise Elementi i Odiseja. Osnivač je portala Paralaksa koji ima za cilj promociju nauke i umetnosti.