Predsednica jevrejske opštine u Nišu Jasna Ćirić pohvalila je odnos sa komšijama, sa Nišlijama, ali ne i sa lokalnom samoupravom. Prema njenim rečima, ne postoji nikakva saradnja sa gradom u poslednjih pet, šest godina. Osim toga što su, kako kaže vraćeni u protokol za polaganje cveća 12. februara, na Dan proboja Logora, drugih dešavanja nema.
„Ono čemu se nadam da će da bude dobro je taj Zakon o restituciji, pošto jevrejska opština Niš zastupa Niš, Pirot i Leskovac. Da će od povratka te imovine Jevreja bez naslednika, možda javrejska opština Niš dobiti neki prostor, a ne da budemo u Kalči u nekoj radnji“, kaže Jasna.
Zamenik gradonačelnika Niša Miloš Banđur kaže da nije upoznat sa problemom prostorija, ali poziva predstavnike jevrejske zajednice na razgovor kako bi se pronašlo rešenje.
„Sve ono što je u mogućnosti lokalne samouprave lokalna samouprava će da reši. Ne postoji razlog da se bilo ko diskriminiše, pogotovo ne jevrejska zajednica koja je zajedno sa srpskom tokom proteklog veka delila i dobro i zlo“, kaže Banđur.
Novinar, kamera, montaža: Jovana Đorđević
Miles Beyond – Quincas Moreira
Još jedan od velikih problema je Jevrejsko groblje za koje tabla postoji, ali je do njega nemoguće doći.
„Groblje u koje smo mi uložili novac ima osnovni problem što tu žive Romi, i bilo kakvom aktivnošću, npr. čišćenjem, mi uznemiravamo nekoga i taj neko se buni. Druga polovina groblja je nešto u što smo uložili mnogo para. Nažalost desilo se da je groblje „napadnuto“ zidanjem nekih fabrika i kupovinom propalih preduzeća. Zavod za zaštitu spomenika proglasio je groblje za kulturno dobro, ali onda ne može bilo šta da se radi na groblju bez njihove dozvole. Ranije je bilo korektno, imali smo akcije dovođenja studenata. Međutim, 2017. godine u martu se desilo da je groblje obijeno. Katanac koji ja i da hoću ne bih znala da obijem. Zadnjih godinu i po dana mi nemamo ulaz, slali su me u razne prostorije da tražim ključeve, ali niko nije znao gde su. Pisala sam Zavodu, ali godinu i po dana nema odgovora, tako da ne znam šta se dešava na Jevrejskom groblju“, kaže Jasna.
U Gradskoj kući kažu da su spremni da pomognu.
„Dobro je što je pomenuto pitanje Jevrejskog groblja, jer taj problem treba rešiti. Šta je sa jednog civilizacijskog i ljudskog aspekta naša obaveza da uradimo bez obzira na to šta oni traže i šta su njihovi zahtevi? Nebriga o grobljima generalno je crta našeg mentaliteta koju moramo da menjamo. Održavajući i poštujući groblja iskazujemo poštovanje prema precima, ali i sebi“, kaže Banđur.
Inače, u Nišu, prema Jasninim rečima živi manje od 40 Jevreja, ali imaju tradiciju dugu 400 godina na ovim prostorima. Većina običaja dešava se u sinagogama. Aktivne su tri – u Beogradu, Novom Sadu i Subotici, gde postoje dve sinagoge, dok ona u Nišu nije u vlasništvu jevrejske zajednice.
*Ovaj prilog deo je projekta “Niš – kosmopolis” koji je podržan od strane Sekretarijata za kulturu i informisanje Grada Niša u okviru Konkursa za sufinansiranje projekata za ostvarivanje javnog interesa u oblasti javnog informisanja na teritoriji Grada Niša u 2018. godini.
Poznajem dobro situaciju sa Jevrejskom Opstinom i Jevrejskim groblju (pratim skoro 20 godina!) I da mi neko drugi prica o tome ne bih vjerovao! Citam sta porucuju iz Grada, zajednice, Zavoda za zastitu spomenika – kako lijepo, obecavajuce zvuci! A te iste institucije se prema Niskoj Jevrejskoj zajednici ponasaju, ne macehinski nego kao da smo u Njemackoj uoci Kristallnachta (ako neko ne zna znacenje neka pogleda u Wikipediju!). Imam osjecaj da bi grad Nis slavio kad bi Jevrejska opstina izumrla ili se preko noci iselila i da se konacno rijese te brige od Jevreja koji stalno nesto traze – groblje, groblje, groblje, treba spasiti ugrozeno groblje, jedinstven kulturni, historijski, religijski spomenik….pa sto su dosadni sa tim – kaze Bandjur iz Gradske kuce i “mudro” dodaje „Dobro je što je pomenuto pitanje Jevrejskog groblja, jer taj problem treba rešiti. Šta je sa jednog civilizacijskog i ljudskog aspekta naša obaveza da uradimo bez obzira na to šta oni traže i šta su njihovi zahtevi? Nebriga o grobljima generalno je crta našeg mentaliteta koju moramo da menjamo. Održavajući i poštujući groblja iskazujemo poštovanje prema precima, ali i sebi“. Svaka cast! Drugim rijecima, “Ne cuvamo ni sebi, pa zasto bismo vama?”.
Da ne bih lamentirao u beskraj, zelim samo da kazem (kao priznati strucnjak za Jevrejska groblja, sa Hebrejskog Univerziteta u Jeruzalemu) da je Nisko Jevrejsko groblje jedinstveno u svijetu po svim karakteristikama, a I jos nerazjasnjenim rasporedom simbola na nadgrobnim plocama. I umjesto da ga Niske vlasti cuvaju, pozivaju strucnjake iz svijeta da ga proucavaju, otvore turistima da ga posjecuju, cine sve da omoguce da tiho nestane bez traga. A zena koja se vec desetcima godina zlopati da to jedinstveno blago sacuva i zastiti maltretira se pohodnicima graskih institucija i pokusava razgovarati sa opskurnim sluzbenicima kojima uopste nije jasno sta hoce ti Niski Jevreji od tog groblja umjesto da ga prepuste sudbini kao sto to rade i ostali posteni Srbi sa svojim grobljima.
Ivan Ceresnjes, Arhitekt-istoricar, Jeruzalem, Izrael