Toplički centar za demokratiju i lјudska prava, Udruženje tužilaca i zamenika javnih tužilaca Srbije i Užički centar za lјudska prava i demokratiju održali su u niškom Media i reform centru jedan od serije okruglih stolova u okviru projekta “Građansko društvo i pravosuđe: ka više transparentnosti i borbe protiv korupcije u javnoj potrošnji”.

Foto: Sonja Urošević

„Mi se ovde bavimo sa 4 oblasti javne potrošnje, neke su nam bliže i poznatije, kao što su, recimo, javne nabavke, o tome se dosta zna, dosta piše, predmet je interesovanja javnosti. Neke oblasti, kao što je državna pomoć, javno-privatna partnerstva i međudržavni sporazumi su manje poznate, dalje od nas, dalje našoj javnosti i cela ideja onih koji se bave zloupotrebama u sektoru javnih finansija jeste da od javnosti i nadležnih institucija udalje, dakle, da sakriju tragove i da udalje od nas sve te informacije koje su u vezi sa njihovom zloupotrebom“, objasnio je Dragan Dobrašinović iz Topličkog centra za demokratiju i lјudska prava.

Uočavanje korupcije nije lako, i zavisi od slučaja do slučaja – nekada je jednostavno otkriti je jer oni koji se njome bave nisu dovoljno oprezni, ali postoje i oblasti u kojima je teško doći do bilo kakvih informacija, pa tako i o korupciji, dodaje Dobrašinović: „Korupcija je najvidljivija u javnim nabavkama. I nekako najlakše uhvatljiva. Zato što su tu možda i najmanje oprezni, zato što postoje mehanizmi i alati da se dođe do informacija. Najteže je, recimo, kada je reč o međudržavnim sporazumima ili javno-privatnim partnerstvima. Međudržavni sporazumi se sklapaju, da kažem, licem u lice, ili jedan na jedan, dakle, van prisustva javnosti, mi ne znamo ništa o tome, ugovori su najčešće sakriveni, a kada budu dostupni, oni su zamagljeni, to smo imali prilike da vidimo, tako da se skoro ništa iz njih ne može razaznati. Dakle, tu političke elite direktno ugovaraju poslove i to je stvar vrlo, da kažem, daleka, i teško je pristupiti.“

prof. dr Miroslav Prokopijević
Foto: Sonja Urošević

Na lokalnom nivou otprilike 15% lokalnih budžeta na teritoriji Srbije ide kao subvencija za najrazličitije svrhe, što je oko 330 miliona evra, objašnjava prof. dr Miroslav Prokopijević, sa Instituta za evropske studije – „Kako funkcioniše korupcija kad je reč o pomoći? To ne ide tako da npr. preduzeće dobije 100 miliona evra pomoći i sad neko dođe tamo i uzme pet miliona kao njegov deo zato što je, recimo, ministar finansija ili ministar privrede. Ali ide tako što kad preduzeće dobije ta sredstva, onda se tačno zna od koga će kupovati raznorazne usluge, transportne, od koga će kupovati određene sirovine, komponente itd. I pošto se zna od koga će kupovati, onda se, naravno, nešto viša suma zaračuna na konto tih usluga i iz te, nešto više sume, davalac usluga isplati onoga ko je zaslužan za datu operaciju. Teško je proceniti koliko se tako gubi, ali se procenjuje da Srbija po nivou korupcije, negde, na nivou 10%, a u nekim slučajevima i 20%. Bilo je slučajeva kada je zabeleženo i više, bilo je i slučajeva kada je zabeleženo samo ne u sferi državne pomoći i 100%.“

Dr Goran Ilić
Foto: Sonja Urošević

Govoreći o novim Zakonima u ovoj oblasti koji imaju itekako dobre strane, ali i mane, tj. strane na kojima još treba raditi, Dr Goran Ilić iz Udruženja tužilaca i zamenika javnih tužilaca Srbije kaže: „Moje mišljenje i mišljenje Udruženja tužilaca je da je naše krivično pravo sposobno da suzbije sve oblike kriminaliteta sa koruptivnim elementom i da je samo za to potrebno stvaranje povoljne društvene i političke klime. Pravo rešenje koje bi vodilo značajnom smanjivanju ovih oblika kriminaliteta treba tražiti van krivičnog prava. Potrebno je da se otklone uzroci zbog kojih dolazi do vršenja ovih krivičnih dela. Ali to zahteva jedan radikalan politički zaokret, ne znam koliko je država spremna na to. A i menjanje samog društva, nas samih. Ključna treba da bude prevencija, a ne represija.“

Prokopijević, Ilić, Dobrašinović, Bjeletić Foto: Sonja Urošević

Na pitanje ima li građansko društvo odgovor na izazove visoke političke korupcije, Milorad Bjeletić, iz Beogradske otvorene škole kaže da je verovatno najveća opasnost za našu javnost to što se smatra da korupcija postoji i da se tu ne može ništa promeniti, pa veruje da je prvi zadatak u borbi protiv korupcije – odupiranje takvom stavu – „Ako možemo nešto, kao javnost, da uradimo, to je da jasno o tome govorimo. Da dižemo nivo znanja i razumevanja. Pre desetak godina niko nije znao šta su javne nabavke, danas već znamo. Ne znamo slučajno. Znamo zato što je neko o tome glasno i javno govorio i podizao nivo razumevanja te oblasti. Kao i da jasno delimo korupciju na onu koju teorija zove „mala korupcija“, to je ona korupcija gde se daje mito da bi se dobila neka usluga koja bi se inače dobila, u zdravstvu, školstvu, pravosuđu… Dakle, da delimo tu vrstu korupcije od ove o kojoj mi danas govorimo, u javnoj potrošnji. „

Projekat “Građansko društvo i pravosuđe: ka više transparentnosti i borbe protiv korupcije u javnoj potrošnji” realizuje se uz podršku Delegacije EU u Republici i Kancelarije za saradnju sa civilnim društvom Vlade Republike Srbije.

Foto: Sonja Urošević