Oni su svuda oko nas. Oni se ne rugaju dijalektima, oni ih neguju. Oni se ne stide lokalizama, oni stvaraju uz pomoć njih. Oni su čuvari lokalnog govora.

Pronašli smo ih svuda. Od Vladičinog Hana, Leskovca i Vlasotinca, preko Pirota i Niša, do Kragujevca.

Novinari, kamera: Jovana Đorđević, Sonja Urošević
Montaža: Sonja Urošević
Muzika: Palmtrees – The Brothers Records

Pirotska serija na dijalektu

Danica Stanković i Nenad Milošević snimaju na pirotskom govoru.

U seriji Ni na tam’ ni na ovam’, oni su Slavica i Slavko. Avanture tog bračnog para iz Pirota ovi mladi Piroćanci prikazuju kroz autentičan lokalni govor i komične situacije. Na Jutjubu se može videti 17 epizoda. Kroz njih Slavica i Slavko slave Novu godinu, slavu, godišnjicu braka, idu na odmor i još mnogo toga.

Dijalekt u kafani

Predrag Iskrenović u kafani Šajkača u Vladičinom Hanu vredno skuplja lokalne izraze. Beleži ih i štampa priručnike za sve koji žele da se okušaju u učenju lokalnog govora.

“Mislim da je naš govor praktičniji i bolji. Na primer PREKAČI SE. Da biste gramatički pravilno izgovorili šta znači ta reč, morate da kažete – ja sam se popeo preko zida, ograde i prešao sam na drugu stranu. Mi imamo jednostavnu reč – prekači se.”

Leskovački rep na dijalektu

U Leskovcu mladi reper Vanja Tasić Delkor ne da na sebe i svoj dijalekt. Piše pesme “po leskovački”, jer se tako najbolje i najpreciznije izražava.

“Ja sam pokušavao da naučim ljudi, al’ neuspešno. Zato što t i č treba da kažeš u isto vreme – t, š i č. I c malo. I onda to tščc… Ali mnogo teško, pokušavao sam čak i sa jednom devojkom iz Jagodine, baš je bilo neuspešno.”

Vlasotinačka biblioteka

Direktor biblioteke u Vlasotincu Srba Takić piše pesme na dijalektu i dobija nagrade za njih. A ova biblioteka čuva i izdaje knjige pisane lokalnim govorom.

“U tom prvom zborniku koji se zove Oratim da ne patim, izašao je 2017. godine, bilo je, ja mislim, 34 autora. Od Aleksinca do Vranja. I to su oni koji su poznatiji pesnici, u ovom krugu nas koji nešto pišemo i šaljemo na konkurse, objavljujemo nešto. A siguno je da ih ima još mnogo više za koje mi ne znamo ili koji nemaju još uvek hrabrosti da se pokažu. Posle ove dve knjige verujem da će ih biti mnogo više.”

Pesme za decu na dijalektu

“Od malečko do golemo” – zbirka pesama za decu, napisanih na dijalektu, delo je Slavke Vojinović iz Niša. Piše na dijalektu, jer iz iskustva zna da se deca uvek oduševe kada čuju takve pesme.

“Ja ih pitam – hoćete “pismenu” ili “nepismenu” pesmu, oni svi uglas – “nepismenu” i onda je to uživanje jedno, a oni su toliko radosni, srećni. I onda, zašto da im čovek ne ulepša život?”

Kragujevačka lingvistička sekcija

Kosovsko-resavski dijalekt, karakterističan za centralni deo Srbije, čuvaju nastavnici i učenici Prve kragujevačke gimnazije – kroz lingvističku sekciju.

„Imali smo želju da sačuvamo duh starog jezika, da uvidimo koliko tih starih reči ili tih starih oblika je ostalo sačuvano. I koliko je tog starog, lepog govora, koji danas deca mogu da primete u delima pisaca – najviše realizma  i romantizma… Koliko je to njima blisko i koliko oni to umeju da objasne. I hteli smo da ujedno pratimo i moderne trendove, koje je sa sobom doneo 21. vek. A to su jezici medija, jezici interneta, društvenih mreža. Tako da smo, na neki način, našli pravu meru između starog jezika, književnog, koji je i danas prisutan kroz lektirska dela, ali i ovog jezika, koji oni i najbolje razumeju”, kaže Mario Badjuk profesor srpskog  jezika i književnosti u Prvoj kragujevačkoj gimnaziji.

Tu su i mnogi drugi, poput Baba Anđe Vranjanke koja pravi duhovite klipove ili Leskovčana koji su osmislili leskovački RIZIKvO. Svi oni dokaz su da dijalekti mogu i treba da žive. Bez predrasuda.

 

*Ovaj prilog nastao je u okviru projekta „Prevedi mi na dijalekt“ sufinansiranog iz budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.