Toplo i sparno  je bilo leto  te 1994. godine. U još uvek nakakvoj Jugoslaviji, koja se brzo i sigurno raspadala i drobila u čeljuštima građanskog rata, majstori fudbalske igre i veoma dobri prijatelji sa fudbalskih terena (Stojković, Mijatović, Šuker, Boban, Prosinečki, Savićević, Jugović, Kodro, Novak) mogli su samo putem malih ekrana da prate 15. po redu Svetsko prvenstvo u fudbalu, koje se igralo u Sjedinjenim Američkim Državama 1994. godine.

Svako prvenstvo traje mesec dana, konkretno ovo je igrano od 17. juna do 17. jula 1994. godine na devet stadiona u SAD. Finale i utakmica za treće mesto su odigrane na najpoznatijem, ujedno i najvećem stadionu na tom svetskom prvenstvu Rouz Boul (Rose Bowl ) kapaciteta 91.794. U tih mesec dana se skoro pa uvek, kao po nekom nepisanom pravilu, dešavaju situacije koje nekome promene život i karijeru naglavačke. Ovo prvenstvo, naravno, nije bilo izuzetak, puno je istinitih događaja, ali ima i svojevrsnih priča i pričica, nazovimo ih legendama. Lepe priče i legende sa Svetskog kupa u Americi, najviše su vezane za Brazil, Bugarsku, Švedsku, Italiju, Meksiko, Nigeriju… a ona najružnija i najokrutnija u vezi je sa reprezentacijom Kolumbije.

Autogol, najveća noćna mora svakog defanzivca….“Džon Harks ide levom stranom, centrira, Eskobar kliza i menja pravac lopti, ona ide u gol… Oskar Kordoba je na pogrešnoj nozi i nemoćno gleda kako ta lopta ide iza njegovih leđa“. Goooool, viču Amerikanci… autogol, kažu Kolumbijci i braća Galan, ljudi koji se bave kockanjem, kladionicom i naravno prodajom droge. Žestoki zavisnici od kladionice, Huan Santiago Galan Henao i Pedro David Galan Henao.

U tri sata iza ponoći 2. jula 1994. godine, Umberto Munjoz, telohranitelj i vožač gore spomenute braće Galan Henao, ispalio je 6 hitaca u Andresa Eskobara. Eskobar je preminuo 45 minuta nakon toga u bolnici u Medljinu. Nažalost i dan danas autogol Andresa Eskobara je jedan od najpoznatijih u istoriji fudbala… da nije klizao, da je Kordoba bio samo metar više desno, da je „el Patron“ ( PABLO ESCOBAR GAVIRIA ) bio živ, „džentlmen“ kako su nazivali kolumbijskog igrača bio bi živ. Umberto Munjoz je osuđen na 45 godina zatvora i trebalo je da plati oko 49.000 američkih dolara porodici Eskobar, usled dobrog vladanja i očigledno užasnog pravnog sistema Munjoz je pušten na slobodu posle 11 godina provedenih iza rešetaka. Iako nije zvanično potvrđeno, Andres Eskobar je ubijen zbog autogola na utakmici protiv SAD, domaćini Svetskog prvenstva su tu utakmicu dobili sa 2:1, a u prilog tome ide i manje više „mit“, da je za svaki od 6 hitaca u Eskobara, ubica uzviknuo GOL!!! Andres Eskobar je posle tog Svetskog prvenstva karijeru trebalo da nastavi u fudbalskom klubu AC MILAN.

Svetsko prvenstvo 1994.godine su igrale ukupno 24 reprezentacije, odigrane su 52 utakmice, postignut je 141 gol (2,7 po meču) i ukupan broj ljudi koji su posetili utakmice Svetskog kupa je bio 3.587.538, prosečno malo manje od 69.000 po meču. Za najboljeg igrača prvenstva je proglašen Romario. Najbolji strelci turnira su bili Hristo Stoičkov i Oleg Salenko sa po 6 golova. Nagradu Lav Jašin za najboljeg golmana turnira osvojio je Belgijanac Mišel Prudom. Najbolji mladi fudbaler na turniru je bio Mark Overmars iz Holandije. FIFA fer plej nagradu je osvojila reprezentacija Brazila.

Lepo su krenuli branioci titule i vice šampioni (Nemačka i Argentina), ređali su pobede i reklo bi se, sa ostalim favoritima lako ostvarili plasman u osminu finala. Maradona je sa ubojitim Batistutom na prvom meču počistio, tada debitante na Svetskom prvenstvu, reprezentaciju Grčke. Pored Grka na Svetskom prvenstvu su debitovale još i reprezentacije Saudijske Arabije i Nigerije. Ovog puta najbolja selekcija „crnog“ kontinenta je bila sjajna Nigerija, koju su predvodili Amunike, Amokači, Jekini, SiaSia, Okoča, Finidi Dzordz. Stigli su do osmine finala isto kao i Saudijska Arabija. Kao što rekoh, Svetsko prvenstvo traje mesec dana i svašta se desi u tom periodu… kao npr. doping skandal najboljeg igrača svih vremena (zvanično deli tu titulu sa Peleom, ali dopuštam sebi subjektivnost) Diega Armanda Maradone. Posle Grčke, Argentina je u drugom meču pobedila Nigeriju 2:1 (oba gola je dao harizmatični Klaudio Kaniđa) i ispostaviće se da je upravo taj meč bio poslednji na svetskim prvenstvima za njihovog „Boga“ i „Muzu“, legendarnog EL PIBEA. Na doping kontroli ispostavilo se da je kapiten „Gaučosa“ bio pozitivan na lek efedrin, koji ubrzava smanjenje telesne težine i dobar je stimulant. Bez svog vođe, čak i takvi igrači poput Batistute, Sensinija, Simeonea, Kaniđe, Redonda, Balba, Ortege nisu mogli dalje od osmine finala, tu su ih sprečili fenomenalni Rumuni na tom prvenstvu, predvodjeni svojim „Maradonom“ – Georgijem Hadžijem. Hadžijev nadimak je zaista „Maradona sa Karpata“. U osmini finala Rumunija je dobila vice šampione sa 3:2, dva gola je postigao Dumitresku i jedan Hadži. Još jedan meč osmine finala mi je ostao u sećanju, bolje je reći jedan potez. Leonardo je u 43. minutu utakmice protiv SAD tako jako i bezobzirno udario Taba Ramosa, laktom u glavu (na snimku se vidi kako se od siline udarca jadnom Ramosu grče ruke i telo), posle kojeg je Leonardo dobio direktan crveni karton, a Ramos morao da napusti igru. Leonardo je kasnije imao sjajnu karijeru, ali po meni će mu ovaj potez biti večna fleka zbog koje bi trebalo da se kaje. Italija je pogurana „Malim Budom“ (Roberto Bađo) na jedvite jade, golom u 88. minutu za izjednačenje, a kasnije i u 102. minutu produžetka, pobedila Nigeriju. Bugari su uspeli da na penale 3:1 (za 120 minuta nije bilo pobednika 1:1) izbace Meksiko, za koji je branio „avangard“ golman Horhe Kampos. Nisu se naše komšije tu zaustavile, u četvrtfinalu su posle preokreta savladali i aktuelne svetske šampione i branioca titule – Nemačku. Lotar Mateus je doneo vođstvo Nemcima, da bi Stičkov iz prelepog „slobodnjaka“ i kasnije Lečkov, legendarnim udarcem glavom, preokrenuli i poslali šampione kući. Derbi Apenina i Pirineja je pripao Italijanima, dvojac Bađo (Roberto i Dino)  ostavlja Špansku armadu bez polufinala. Triler u San Francisku je posle penala pripao Šveđanima. U regularnom toku meča je bilo 1:1 (Brolin 78. minut i Radučoju 88. minut), u nastavku još dva gola, za Rumune opet Radučoju, a za srećne Šveđane, njihov visoki šerif (imao je specifičan način proslavljanja gola, kao da vadi pištole iz futrole i posle puca), njihov bombarder Kenet Anderson. Odlučujući penal je promašio Miodrag Belodedić, bolje je reći da ga je odbranio fenomenalni Tomas Raveli. Veoma talentovani Holanđani su se ponadali da mogu pobediti veliki Brazil, bilo je 2:2 kada je Branko, svojom razornom levicom trasirao put Brazilcima u polufinale. U polufinalima bez iznenađenja, Italija dobija Bugarsku (opet Mali Buda dva puta u metu) i golom Romaria u 80. minutu Brazil dobija Šveđane.

Zakazano je finale, ulog je ogroman, ko će biti NOVI SVETSKI ŠAMPION. Brazilci čekaju titulu već 24 godine, Italijani nešto manje. Meč je upravo i bio takav, tvrd, bez puno rizika, prosto su se plašili kiksa i jedni i drugi. Penali su bili očigledni. U fudbalu, kao što rekoh, postoje neka nepisana pravila, jedno od njih je da uglavnom najveći fudbaleri i najbolji majstori te fenomenalne igre promašuju penale… pa da krenemo: Bareziiii… promašaj, Marsio Santosss… brani Paljuka… Albertini gol, Romario gol, Evani gol, Branko gol, Masaroo… brani Tafarel, Dunga gol… i onda čovek koji je bio najzaslužniji za dobre partije Italijana na tom Svetskom prvenstvu, njihov najbolji strelac i najbolji igrač, baš onaj od koga se najmanje očekuje promašaj, Roberto Bađo, šalje loptu preko gola i post dug 24 godine prestaje. Brazil je novi prvak sveta u fudbalu. Brazilci su pobedu na Svetskom kupu posvetili tragično nastradalom, legendarnom vozaču Formule 1 Aertonu Seni, koji je dva i po meseca pre finala izgubio život na trci u Imoli. Bilo je to zadnje prvenstvo najboljem igraču svih vremena Diegu Maradoni, ali prvo klincu iz Brazila, koji je na tom Svetskom prvenstvu nosio dres sa brojem 20 i nije ulazio u igru… kasnije će taj Brazilac dobiti nadimak „IL PHENOMENO“ i zove se LUIS NAZARIO de LIMA RONALDO.


Milan Veljković

MILAN VELJKOVIĆ

Strastveni ljubitelj i poznavalac sporta! Veliki poštovalac lika i dela the Doktora i princa Rima.