Često postavljano pitanje “Gde će se zaposliti svi ti pravnici?” nije obeshrabrilo dvadesetšestogodišnju Tamaru Stanojević iz Niša. Njena praksa počinje mesec dana po diplomiranju na Pravnom fakultetu 2014. godine u Višem sudu. Tri godine kasnije ta institucija postaje njeno radno mesto.

“Danas radim kao sudijski pomoćnik. Neposredno pre diplomiranja, bila sam deo tima Pravnog fakulteta koji je osvojio prvo mesto na međunarodnom takmičenju u Strazburu. Ta vest bila je prilično medijski ispraćena, zbog čega sam dobila dosta mogućnosti da odaberem gde ću obavljati praksu i odlučila sam da to bude Viši sud u Nišu”, priseća se Tamara svojih početaka.

Ispred Evropskog suda u Strazburu

Uporedo sa praksom upisala je master studije. Primala je stipendiju za mlade talente koja joj je, kako kaže, donekle finansijki pomogla tokom dvogodišnje prakse koja nije bila plaćena.

“S obzirom na to da praksa često podrazumeva „bacanje u vatru“, dešavalo se da mi nekada bude prepušten posao koji nosi visok nivo odgovorsti. Plašila sam se da još nisam spremna, ali pokazalo se da se tako najbolje uči. Ne treba se plašiti izazova, jer njihovim savladavanjem svakodnevno napredujemo”, poručuje Tamara.

“Šta će ti to? Nema svrhe..”, komentari su na koje se nije obazirala. Iako je zbog velikog broja studenata na Pravnom fakultetu bila svesna jake konkurencije, studiranje je doživela i kao pomeranje sopstvenih granica. Obavljala je različite volonterske prakse, vannastavne aktivnosti poput pravnih klinika, studentskih takmičenja, radila je u studentskim novinama itd.

“Prijatno sam se iznenadila kada sam videla i pozitivne primere. Kako su ljudi, koji su zaista bili kvalitetni, uspeli da nađu svoje mesto na tržištu rada, a to je doprinelo i mom entuzijazmu.”

Ispostavilo se da se i njoj isto dogodilo. Dokazala je kvalitet i našla svoje mesto upravo tamo gde je bila na praksi – u Višem sudu. Već na početku obavljanja prakse shvatila je da tek treba da uči i da je fakultet samo podloga za dalji rad. Međutim, teorija ne sme da se potcenjuje.

“Kvalitetna teorijska podloga vodi ka znatno bržem savladavanju praktičnog dela. Takođe, mnoge stvari za koje sam tokom fakulteta mislila da mi možda nikada neće biti potrebne, ispostavilo se da i te kako hoće.”

Za napredovanje u poslu danas neophodno je iskustvo u različitim situacijama. Praksa je vid usavršavanja i  ne treba je otpisati zbog malo ili nimalo novca, kaže Tamara.

Tamara Stanojević – Živi svoj san

“Mislim da su mladi u startu naučeni na pesimistički način razmišljanja, zbog čega smo u nekom stanju kolektivne apatije. Daleko od toga da smatram da uzrok tome nije i stvarna situacija u državi, ali u vremenu u kojem živimo, koje je i te kako drugačije od vremena naših roditelja, više nije dovoljno imati samo diplomu.”

Tamara je, kako kaže, tokom prakse imala sreće da bude okružena divnim starijim kolegama, koji su umeli da cene rad i trud, kako njen, tako i drugih mladih pripravnika.

Taj “vetar u leđa” pomogao joj je da napreduje, i danas, kao sudijski pomoćnik, želi da nastavi sa usavršavanjem kako bi jednog dana bila izabrana za sudiju. Želja joj je i da svoj posao uvek radi sa entuzijazmom, kao i da se ostvari u naučnom radu.

 

*Ovaj prilog deo je projekta “Praksom do posla” koji je podržan od strane Sekretarijata za kulturu i informisanje Grada Niša u okviru Konkursa za sufinansiranje projekata za ostvarivanje javnog interesa u oblasti javnog informisanja na teritoriji Grada Niša u 2017. godini.