Možda ne pratite, možda ponekad bacite pogled, ali ako niste među njima, verovatno ne znate da, iako se ovogodišnja Evrovizija nedavno završila, za njene najvatrenije fanove, to ne znači kraj. Možda pre – novi početak.

Evrovizija se dešava jednom godišnje. U toku tog meseca maja, svi ljubitelji ove manifestacije očekuju da učesnici konačno nastupe uživo. Tome su prethodili meseci iščekivanja da sve države učesnice izbace svoje pesme. Onda idu prognoze ko će pobediti, ko će proći u finale i tako dalje.

Naravno, sve ovo se odnosi na strastvene ljubitelje ovog takmičenja. Za njih Evrovizija ne traje samo ta tri dana kada su dva polufinala i finale – traje tokom cele godine. Oni imaju grupe na Fejsbuku preko kojih prate najnovija dešavanja. Takođe, u ovim grupama se nakon takmičenja raspravlja o tome ko je trebalo da pobedi, ko je trebalo da prođe u finale, a ko nije.

Sergej iz Jermenije (Sergey Hovhannisian) ima 15 godina, a već je osnovao svoju Evrovizijsku fejsbuk grupu koja ima preko 19 hiljada članova i njihov broj se svakog dana uvećava. Počeo je sa praćenjem Juniorske Evrovizije 2015.  kada je Jermenija osvojila drugo mesto i onda se zainteresovao za ceo program. 2016. godine Jermenija je osvojila osmo mesto i od tada je Sergej najveći evrovizijski fan.

Sergey Hovhannisian – Foto – Prvatna arhiva

„Umro bih kad ne bi bilo Evrovizije. Ona je moj najveći hobi i zahvalan sam roditeljima što mi dozvoljavaju da se bavim time koliko ja želim“, kaže Sergej i dodaje: „Svake godine glasam po 20 puta u finalu (toliko puta je dozvoljeno), a i u polufinalu u kom je Jermenija, tako da zaista puno novca potrošim na glasanje.“

Ovaj mladić, nažalost, nije bio u prilici da ode na Evroviziju zbog škole, ali će najverovatnije posetiti Izrael, gde se sledeće godine održava Evrovizija. To što nikada nije bio na Evroviziji ga ne sprečava da prati nju i njene izvođače.

„Pratim sve izvođače koji su nastupali na Evroviziji u poslednjih 10 godina, ali i one najpopularnije od ranije. Takođe, svakog dana postavljam postove u moju grupu i stvarno se zabavljam“, kaže Sergej i dodaje da Evrovizija nije šou od tri dana, već da nikad ne prestaje da traje.

Godine ne ograničavaju ni one malo starije. Iris iz Nemačke (Iris Baumgarte) ima 39 godina i dva sina, ali i nije prestala da prati Evroviziju od ranih osamdesetih, kada je sa svojim roditeljima počela da gleda ovaj program. Ona nije uspela da dođe do karata kada je Evrovizija bila u Dizeldorfu, ali kaže da je zadovoljna prenosom koji ima preko televizije, a svakako se lako dolazi do nekih drugih informacija.

„Ukoliko me neko impresionira, pokušam da nađem nešto o njemu na internetu, odlušam pesme i vidim da li nastupa negde u blizini gde mogu uživo da ga vidim“, kaže ona, „Lena, pobednica Evrovizije i Majkl Šulc (ovogodišnji takmičar iz Nemačke) su iz mog regiona tako da imaju koncerte u mom gradu. Takođe i Končita ima koncert na jesen, ali i drugi evrovizijski takmičari i pobednici.“

Ona je članica Sergejeve grupe i tu pronalazi dodatne zanimljive informacije. Na glasanje ne potroši mnogo novca i to zbog, kako kaže, limita koji je kao roditelj postavila svom starijem sinu, koji je takođe ljubitelj ovog takmičenja.

Amanda Madači – Foto – Aleksandra Dušanović

Srbija ne zaostaje za drugim zemljama Evrope makar po kriterijumu zainteresovanih za Evroviziju. Dvadesetčetvorogodišnja Amanda Madači iz Novog Sada i devetnestogodišnji Vladimir Mladenović iz Niša su mladi ljudi koji i pored toga što nisu uspeli da posete ovu prestižnu manifestaciju, ne odustaju od praćenja iste preko evrovizijskih grupa i društvenih mreža. Prvi put su Evroviziju počeli da prate 2004. kada je Srbija prvi put nastupila, doduše zajedno sa Crnom Gorom. Kako kažu, ne potroše previše novca na glasanje, ali glasaju nekoliko puta.

Vladimir Mladenović – Foto – Privatna arhiva

„Između dve Evrovizije bavim se – Evrovizijom. Takmičare pratim manje-više preko svih društvenih mreža, ali najbitnije preko jutjuba gde mogu da pratim muziku i spotove“, kaže Amanda, a Vladimir dodaje: „U grupama razgovaramo o tome ko će da pobedi sledeće godine, ko je trebalo da pobedi ove itd. Član sam nekoliko grupa u kojima razmenjujem mišljenje sa ljudima širom sveta što može da bude baš zanimljivo. Takođe, putem njih se dosta informišem i o takmičarima i njihovim novim pesmama.“

Evrovizija je dosta praćena i širom sveta, pogotovo od kada se i Australija priključila takmičenju. Stoga ne čudi što i ljudi u Amerike prate ovaj šou-program. Džoi iz Amerike (Joey Ferreira) ima 17 godina i voli Evroviziju, koju je počeo da prati 2009. godine. Član je nekih evrovizijskih grupa preko kojih prati dešavanja. Žao mu je što u Americi ljudi ne mogu da glasaju i što je daleko, pa nije uspeo da dođe i vidi takmičare uživo.

Joey Ferreira – Foto – Privatna arhiva

„Pratim takmičare putem društvenih mreža. Nije baš da mogu da izađem na ulicu i sretnem ih iza ćoška, jer ne živim u Evropi. Ali društvene mreže i komuniciranje sa izvođačima putem njih takođe nisu loša stvar“, kaže Džoi.

Sve u svemu, Evrovizija ovim mladim i malo starijim ljudima pruža mogućnost za zabavljanje tokom cele godine. Preko evrovizijskih grupa oni se upoznaju jedni sa drugima, sklapaju prijateljstva, a možda i više od toga. Na ovaj način, oni se osećaju kao učesnici programa koji traje već 63 godine. Neki članovi grupa imaju manje od 15, a neki više od 60 godina, različitog su pola i nacionalnosti. Kako kaže logo Evrovizije iz 2017, oni „slave različitosti“.

Piše: Katarina Mladenović